G7 u Kananskisu: Iluzija jedinstva usred podela
16. 6. 25.
By:
Michael K.
Kako nesuglasice oko Ukrajine, Irana i Kine dovode u pitanje efikasnost Velike sedmorice

U Kananskisu (Alberta, Kanada), od 15. do 17. juna 2025. godine, održava se 51. samit Grupe sedam (G7). Prvi put su se lideri odrekli tradicionalnog završnog saopštenja u korist kratke „Izjave predsedavajućeg“, u nastojanju da ublaže javne razlike—pre svega sa administracijom SAD pod predsedništvom Donalda Trampa (AP News).
Glavni prioriteti skupa obuhvataju jačanje ekonomske stabilnosti, rešavanje trgovinskih sporova, uspostavljanje odnosa sa Kinom i garantovanje energetske bezbednosti s obzirom na nagli skok cena nafte usled eskalacije sukoba između Izraela i Irana. Pored toga, samit sadrži posebnu radnu sesiju „Snažna i suverena Ukrajina“, zakazanu za 17. jun, posvećenu rusko-ukrajinskom konfliktu.
Ovaj format stvara iluziju jedinstva, ali istovremeno ograničava mogućnost detaljnije rasprave o osetljivim pitanjima.
Što se tiče trgovinskih ratova između SAD i Kine, vaš pokorni sluga pisao je u članku „Trgovinski primirje u Londonu: Kina ukida ograničenja na retke zemne metale, SAD zadržavaju tehnološke sankcije.“
U nastavku ćemo detaljno razmotriti dva od danas "vatrenih" pitanja na dnevnom redu: podršku Ukrajini i stanje na Bliskom istoku.
Kontekst: retrospektiva sukoba
Rusija – Ukrajina
Sukob između Rusije i Ukrajine započeo je aneksijom Krima 2014. godine, da bi eskalirao u punu vojnu operaciju Rusije u februaru 2022. U maju te godine ruske snage zauzele su Mariupolj, ali su ukrajinske jedinice već jeseni iste godine preuzele kontrolu nad Harkovom i Hersonom. Bitka za Bahmut trajala je do maja 2023. U 2024. ukrajinske snage su kratko osvojile deo Kurske oblasti Rusije, iako je većina te teritorije ponovo prešla pod rusku kontrolu.
Žestoki sukobi se nastavljaju, paralelno pregovorima u Turskoj i uzajamnoj razmeni zarobljenika i palih, o čemu sam izveštavao u svojim člancima.
Izrael – Palestina - Iran
Konfrontacija između Irana i Izraela vuče korene iz Islamske revolucije 1979. i zauzimanja američke ambasade, nakon čega je Teheran jačao uticaj podržavajući paravojne formacije poput Hezbolaha i Hamasa. 2006. izbila je šestonedeljna ratna eskalacija u Libanu, a 2015. potpisan je Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), iz kojeg su se SAD povukle 2018.
7. oktobra 2023. militanti Hamasa—koji su de facto upravljali delovima Palestine—izveli su masovni napad na južne oblasti Izraela, ubivši oko 1.200 ljudi i zarobivši približno 250 talaca, kako je izvestio Reuters.
Taj napad je pokrenuo novu fazu ratovanja u Gazi, u kojoj je, prema podacima Ministarstva zdravlja u Gazi, život izgubilo desetine hiljada Palestinaca.
U aprilu 2024. Iran i Izrael su, prvi put nakon mnogo godina, ušli u otvorenu konfrontaciju uz razmenu stotina raketa i dronova.
Nakon pada petog kruga pregovora između Irana i SAD o iranskom nuklearnom programu, 13. juna 2025. Izrael je izveo napade na iranske nuklearne objekte i fabrike raketa u Natanzu i Tabrizu—o čemu sam izvestio istog dana.
Pregled samita G7
Kao domaćin u Kananskisu, Kanada je odlučila da umesto sveobuhvatnog saopštenja objavi tek kratku „Izjavu predsedavajućeg“, kako bi izbegla javne raskole viđene na samitu 2018, kada je predsednik Tramp odbio da podrži završni dokument (AP News).
Prema Reutersu, organizatori su pripremili šest prethodno usaglašenih deklaracija o migracijama, veštačkoj inteligenciji, šumskim požarima i drugim temama, a sledeća i jedina finalna publikacija biće pomenuta izjava.
Glavne teme diskusije obuhvataju svetsku ekonomiju, trgovinske sporove, odnose sa Kinom i energetsku bezbednost usled rasta cena nafte nakon eskalacije sukoba Izrael–Iran.
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ponovo je pozvala na pojačanje pritiska na Rusiju, naglašavajući da iranski dronovi i rakete stižu i u Ukrajinu i u Izrael, kao i da su nove sankcije neophodne za postizanje stvarnog prekida vatre i stabilizaciju energetskih tržišta (Reuters).
Kanada i Velika Britanija najavile su osnivanje zajedničke Radne grupe za ekonomiju i trgovinu (UK-Canada Economic and Trade Working Group), koja treba da predstavi preporuke u roku od šest meseci za produbljivanje saradnje u ključnim mineralima i AI infrastrukturi (Reuters).
Nemački kancelar Fridrih Merc pozvao je zemlje G7 da pokažu jedinstvo u suočavanju sa krizom Izrael–Iran, naglasivši potrebu za obuzdavanjem iranskog nuklearnog programa i potvrdom prava Izraela na samoobranu (Reuters).
Povećani pritisak na Rusiju
Evropska komisija pod vođstvom Uršule fon der Lajen snažno je pozvala na pojačanje pritiska na Rusiju novim paketom sankcija. „Moramo izvršiti veći pritisak na Rusiju kako bismo obezbedili stvarni prekid vatre, doveli Rusiju za sto pregovora i okončali ovaj rat—sankcije su ključne za taj cilj“, izjavila je fon der Lajen, predlažući da G7 podrži već pripremljeni 18. paket mera EU (Reuters).
Istovremeno, potpredsednica SAD i drugi saveznici izrazili su zabrinutost da bi preteran pritisak mogao otežati diplomatske napore za postizanje prekida vatre.
Po mom mišljenju, EU-ov pristup „snagom kroz snagu“ pokazuje odlučnost, ali ostaje neizvesno da li G7 može ostati ujedinjena imajući u vidu rezervisanost Vašingtona.
Bliskoistočni front: Iran – Izrael
Skok cena nafte
U svom članku na Covalent Bondu istakao sam da nedavni skok cena odražava to da je energetska bezbednost postala geopolitički instrument. Pod pritiskom iranskih pretnji, cena barela Brent privremeno je dostigla 78,50 USD, dok je WTI porastao na 77,62 USD u jednoj trgovinskoj sesiji.
Moguće sankcije Teheranu
Nacrt „Izjave predsedavajućeg“ predviđa oštrije mere protiv Irana zbog podrške šiitskim milicijama i napada na Izrael. Međutim, administracija predsednika Trampa i dalje je oprezna i nije spremna za nove restrikcije.
Rizici eskalacije i energetska bezbednost
Lideri G7 izrazili su zabrinutost da bi dalji napadi na vojne, civilne ili energetske objekte mogli izazvati dugotrajne prekide u snabdevanju i nove skokove cena (Reuters).
Geopolitički raskoli i „trampizam“
Predsednik Donald Tramp ponovo je istakao prioritet nacionalnih interesa SAD nad kolektivnim odlukama G7, odbijajući sniženje tarifa i izražavajući sumnje u vezi sa novim sankcijama. Prema Reutersu, u razgovoru sa predsednikom Putinom Tramp je predložio da Rusija može posredovati u iranskoj krizi—što je izazvalo skepsu evropskih saveznika s obzirom na rusku agresiju u Ukrajini.
Nevoljnost SAD da se u potpunosti uključe u sankcije i trgovinske ustupke komplikuje izradu objedinjene „Izjave predsedavajućeg“. Nekoliko lidera EU razmatralo je čak i opciju da izdaju direktivni dokument bez učešća SAD, kako bi zaobišli transatlantske razlike i održali konsenzus unutar G7.
Zaključci i perspektive
Sadašnja administracija SAD pokazuje da G7, pod ovakvim okolnostima, rizikuje da izgubi status efikasnog instrumenta kolektivnog odgovora na globalne krize.
Razlike u stavovima o sankcijama protiv Rusije, oprez prema iranskoj temi i trgovinski sporovi sa Kinom odražavaju dublji raskol između zagovornika čvrste linije i pragmatičara.
Ako oštrije mere za Ukrajinu i nove restrikcije Teheranu ostanu samo deklarativne, dok ekonomski i trgovinski odnosi sa Kinom dobiju prednost, „Velika sedmorica“ lako može postati forum za retoriku, a ne za konkretna rešenja.
U tom kontekstu, format „Izjave predsedavajućeg“ spašava obraz samita, ali ne menja njegovu suštinu: bez spremnosti na uzajamne ustupke i jasnu koordinaciju, G7 teško može obuzdati ni agresore ni tržišne šokove.
Najnovije vesti


